U ranijim jutarnjim satima te subote uputili smo se na studijski obilazak triju čuvenih carskih cesta: Jozefine, Karoline i Lujzijane, a i četvrte (manje poznate) Rudolfine. Od Duge Rese krenuli smo po Jozefinskoj cesti za Josipdol, gdje nas je dočekala okrepa u sirani Škripavko. Osvježeni stigli smo u Ogulin, u čijem smo Zavičajnom muzeju posebnu pažnju posvetili spomen-sobi Ivane Brlić-Mažuranić i prikazu povijesnog razvoja hrvatskog alpinizma.
Ljepota Kleka, koji je inspirirao mnoge umjetnike, odvela je i nas na kraću vožnju po Rudolfinskoj cesti, s koje su pogledi na tu prelijepu planinu nezaboravni. U Vrbovskom, krenuvši Karolinskom cestom stižemo do Stare Sušice, gdje se petominutni pogled na dvorac Frankopana odužio. Vođa je jedva natjerao putnike da napuste crkvicu i lijepo uređen okoliš nasuprot dvorca, mameći ih ručkom „iza prvog zavoja“ u Ravnoj Gori. U restoranu Bijela Ruža spremno su nas dočekali juha od vrganja, gulaš od medvjeda i srne i napose odlična štrudla s borovnicama. Teška smo srca ponovo sjeli u autobus i nastavili put do Mrkoplja i Begovog Razdolja, najvišeg naselja u Hrvatskoj. Društvo je počastilo putnike kavom i pićem u hotelu, u koji smo primljeni na začuđujuće negostoljubiv način.
Napuštajući Karolinsku cestu vozimo se kroz Sunger prema posljednjem studijskom cilju Lujzijani na kojoj, nama svima najpoznatijoj, ostajemo samo nekoliko kilometara. Već pomalo umorni od vožnje, ali i od podataka kojima nas je obasipao vođa puta, sretni i zadovoljni zadrijemali smo već na prvim kilometrima autoceste A6 na povratku u Zagreb.